Osnovna škola Eugena Kumičića

Udruga osoba s invaliditetom Slatina prijavila se ove godine Ministarstvu socijalne politike i mladih za financiranje projekta Asistent u nastavi i, kako je to projekt koji treba unaprijediti kvalitetu života jednog učenika OŠ Eugena Kumičića, Matea Mihalića, pa je samim time i neprocjenjiv za njega, Udruga je i dobila tu potporu u iznosu nešto većem od pola milijuna kuna. Oni su nositelji projekta, a Škola tehnički partner zahvaljujući svojoj arhitektonskoj pristupačnosti za osobe s invaliditetom i pristupačnosti ravnateljice Škole gđe. Božice Majhen za nove, dobre i humane ideje. Projekt se počeo provoditi od početka ove školske godine. Tim smo povodom razgovarali s predsjednicom Udruge gđom. Anđelkom Zelenko.

1. Osim što ste predsjednica Udruge, čime se još bavite (ili biste voljeli)?

Još kao studentica uključila sam se u pokret osoba s invaliditetom kroz republički Savez distrofičara Hrvatske. Tada smo još bili u Jugoslaviji. Kao aktivna članica Saveza inicirala sam osnivanje Društva distrofičara u Slatini, koje je kasnije promijenilo naziv  Udruga osoba s invaliditetom Slatina. Angažman u pokretu ne daje mi prostora za neke druge aktivnosti jer,  osim što sam predsjednica udruge, članica sam upravljačkih tijela dvaju nacionalnih saveza, predsjednica Povjerenstva za osobe s invaliditetom VPŽ  i Povjerenstva za OSI Grada Slatine, povremeno članica raznih radnih grupa u kojima se kreiraju politike za osobe s invaliditetom. Članica sam SOS telefona  SOIH-ove ženske mreže za borbu protiv nasilja nad ženama s invaliditetom.  Što bih voljelja?!  My  dream?! Moj san koji već dugo sanjam je  CENTAR NEOVISNOG ŽIVLJENJA za OSI u VPŽ.

2. Kada je osnovana Udruga?

Udruga osoba s invaliditetom Slatina osnovana je davne 1987. godine.  Ova godina je jubilarna – 25 godina postojanja i djelovanja.

3. Koji su ciljevi vaše Udruge?

Ciljevi UOSI Slatina – ili, kako se to danas lijepo kaže, VIZIJA Udruge  – je  stvoriti izjednačene mogućnosti  i omogućiti neovisno življenje  osoba s invaliditetom  u lokalnoj zajednici, a misija omogućiti uvjete za dostojanstven i kvalitetan život te socijalnu uključenost, pružanjem socijalnih usluga i promicanjem prava. Vrijednosti i principi djelovanja Udruge su: humanost, tolerancija, prihvaćanje različitosti, skrb o osobama s invaliditetom, poštivanje ljudskih prava, nenasilje, rad za opće dobro, samostalnost i samosvijest osoba, osviještenost zajednice, informirani izbor ...

4. Koje aktivnosti podrazumijevaju  projekti „Mala pomoćnica“ i „Pomoć u kući“?

Pružanje socijalnih usluga u domu korisnika (osoba s invaliditetom), a to podrazumijeva pružanje usluga pomoći pri osobnoj higijeni, higijeni prostora, nabavi namirnica i lijekova, skrb o zdravlju (posjeti liječniku, specijalisti, zubaru ...), kao i pratnja u raznim socijalnim situacijama, npr. frizeru, krojaču, posjet prijatelju .... 

To  su projekti integracije i socijalne uključenosti – prevencija institucionalizaciji - kako OSI ne bi morale protiv svoje volje živjeti u ustanovi, već da žive po vlastitom izboru, da mogu birati  život u obitelji, s obitelji, same ili u instituciji.

Tu spadaju i projekti OSOBNI ASISTENT (projekti 21. stoljeća, projekt nad projektima) i ASISTENT U NASTAVI. Asistent u nastavi je nova socijalna usluga koja se prvi puta provodi u VPŽ, a namijenjen je djeci s teškoćama u razvoju s ciljem izjednačavanja mogućnosti u ostvarivanju temeljnog ljudskog prava - pravo na obrazovanje u prilagođenom obrazovnom okruženju.

5. Koje vam je najveće postignuće u radu?

Ne znam što bih izdvojila, jedno postignuće generiralo je drugo. Osvrtom u prošlost to je zasigurno nabava prilagođenog vozila – projekt KOMBI KOJI ŽIVOT ZNAČI koji je omogućio članovima udruge koji se kreću pomoću kolica izlazak iz izolacije –   postali su „vidljivi građani“.    Mogla bih to reći ovako: Udruga je prerasla okvire standardne udruge i prerasla u centar za podršku pružanjem usluga osobama s invaliditetom; postala je važan socijalni partner u zajednici.

6. Očekujete li dugoročno pozitivne rezultate ovoga projekta?

Pretpostavljam da mislite na projekt Asistent u nastavi gdje je Udruga nositelj, a provodi se u vašoj školi. Apsolutno očekujem! Samo obrazovanjem OSI će imate izjednačene mogućnosti za socijalnu integraciju i neovisno življenje.

7. Vaša Udruga broji 201 člana od kojih je 25 građana. Što je s ostalima?

Prema izvješću Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u VPŽ živi  10019 osoba s invaliditetom ili 11,8% stanovništva.

Članstvo u udruzi temelji se na dragovoljnosti. Osobe s invaliditetom ili roditelji koji imaju dijete s teškoćama u razvoju tek kada se suoče s problemom koji ne znaju ili ne mogu sami riješiti traže tko im može pomoći i javljaju se u udrugu, učlanjuju i uključuju u rad. Problem je neinformiranost. Građani u udruzi su osobe koje volontiraju u udruzi ili su vanjski stručni suradnici.

8. Jeli korektno reći da ste vi nepokretna osoba?

Mislim da me izraz „nepokretna osoba“ ne definira ispravno. Ja sam osoba s invaliditetom koja se kreće pomoću elektromotornih kolica. Moja  je nepokretnost otklonjena odgovarajućim ortopedskim pomagalom. Dakle, ja ne mogu hodati, ali sam pokretna osoba u punom smislu riječi!

9. Kako vam je bilo u školi?

U mom djetinjstvu nije bilo televizora, knjiga je bila moj prozor u svijet. Bila sam znatiželjno dijete gladno znanja. Tada to nisam znala, ali sada znam -  jedino sam  u stjecanju znanja imala izjednačene mogućnosti s ostalima. Za znanje nije bila presudna snaga tijela, već snaga duha i uma. Roditelji su me odgajali da budem odgovorna, dosljedna, tolerantna, marljiva, da cijenim svakog čovjeka, da budem humana ... S puno topline i ljubavi sjećam se osnovne, srednje škole, fakulteta, kolega i kolegica, mojih učitelja od prvog razreda osnovne do sveučilišnih profesora.

Problem je bio arhitektonska  nepristupačnost škola i fakulteta – stepenice, učionice na katu, a nije bilo dizala. Na  rukama dragih kolega i kolegica ulazila sam i izlazila iz razreda.

10.  Što se promijenilo?

03. svibnja 2008. Konvencija o pravima OSI je stupila na snagu. To  je obvezujući dokument koji je RH potpisala, a Sabor ratificirao. Tim dokumentom su OSI dobile snažan alat u ostvarivanju svojih temeljnih ljudskih prava. Svi zakoni i politike koje se donose, moraju biti usklađeni s Konvencijom.

11. Kakvim se vrstama invaliditeta susreće vaša Udruga?

Prvo  bih vas upoznala s definicijom tko su osobe s invaliditetom prema Konvenciji UN; osobe s invaliditetom su  one osobe koji imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. (čl.1. KUNOSI)

Invaliditet može biti posljedica bolesti, ali svaka bolesna osoba nije osoba s invaliditetom, drugim riječima invaliditet ≠ (nije jednako) bolest; invaliditet je stanje.

Članovi Udruge su osobe s tjelesnim invaliditetom, ali ima nekolicina i s intelektualnim teškoćama i senzornim oštećenjem (osobe s oštećenjem sluha i govora). Okupljamo osobe oboljele od mišićne distrofije, cerebralne i dječje paralize, skleroze multiplex, para- i tetraplegičare, osobe s amputacijama ekstremiteta i ostale osobe s ostalim tjelesnim invaliditetom.

12. Mislite li da su osobe s invaliditetom integrirane u društvu? (Imate li problema, recimo, pri odlasku frizeru?)

Donekle, ali ne u potpunosti. Predrasude su još uvijek prisutne. Ne poštuje se moto „nothing about us without us“ – ništa o nama bez nas! Nemam problema s odlaskom u frizerski salon. Prilagođen je potrebama OSI, baš kao i mnoge institucije i ustanove te trgovački lanci. Moram istaknuti da je Slatina učinila jako mnogo na osiguranju pristupačnosti građevinama osoba smanjene pokretljivosti.