Osnovna škola Eugena Kumičića

Jeste li ikada čuli za ovo prekrasno mjesto? Za većinu koje poznajemo, čuđenju zbog neobičnog imena koje nosi, nema kraja! Znači, većina naših školaraca za njega nije čula! E, to je razlog više da o tome ponešto kažemo. Ponešto što vas može navesti da promijenite mišljenje o svome kraju kao osrednje zanimljivom ili još gore, nezanimljivom.

Svake godine se iz predmeta priroda planira odlazak učenika 5. razreda na terensku nastavu sa svrhom upoznavanja životinja iz skupine kralježnjaka. Prošlih godina učenici su upoznavali sisavce, a ove godine prevelika radoznalost je naše nastavnice, Brankicu Safin i Rajku Avirović-Gaća, navela na ideju da ovoga puta bude nešto drugačije. I, nismo pogriješili. Blato, oštar vjetar, ponizno povijanje trske, blago mreškanje vode na površini, zabljesnulo tijelo šarana u razigranom skoku prema Suncu, čisti zrak i još malo blata, točnije puno blata. Bio je to pun pogodak! 

Zavijenim ravničarskim cestama na području Zdenaca, 4. 11. 2016.g.  putovali smo autobusom do ribnjaka „Grudnjak“ koji posluje u sklopu Poljoprivrednog poduzeća Orahovica d.o.o. Sve oko nas upućivalo nas je na zaključak da se nalazimo u posve prirodnom okruženju bogatom posebnom ljepotom i raznolikošću živog svijeta.

Takvom vidiku nije bilo kraja. Dočekali su nas domaćini - susretljivi, ljubazni,strpljivi, ukratko, jako dobri ljudi:  Marko Marijić, dipl. ing. agronomije i voditelj PJ Ribnjačarstvo u PP Orahovica, te naši vodiči Boris Vidaković, dipl. ing. agronomije i Stjepan Streitenberger, dipl. ing. agronomije, inače tehnolozi proizvodnje na ribnjaku. 

Nakon nekoliko uvodnih riječi dobrodošlice i dodatnih konzultacija vodiča s našim voditeljicama, započeli smo s obilaskom.  Na putu prema mrjestilištu prolazili smo pokraj zemljanih bazena (ukupno ih ima 15) u kojima se uzgaja slatkovodna riba namijenjena tržištu.

Primijetili smo da se u svakom od bazena vrši neprekidni protok svježe vode bogate kisikom neophodnim za život riba. Saznali smo da u svaki od bazena stane oko 30 tona ribe (ukupno 600 tona ribe je u svim objektima) i da se zbog boljeg iskorištavanja prostora u ribnjaku, ribe uzgajaju u tzv. polikulturi. Kako nismo znali što je to,objašnjeno nam je da postoji jedna, glavna vrsta ribe koja se uzgaja, a ovdje je to šaran, no pored njega, tu su zastupljene još neke druge kao npr. som, štuka, smuđ, amur, tolstolobik (dopunske ili sporedne riblje vrste).

Pored kisika koji mora neprekidno dospijevati u vodu, strašno su važni i ostali životni uvjeti neophodni za nesmetani rast i razvitak riba, a tu spada i hrana koja je ovdje prirodna. Shvatili smo da se sve vrti oko vode kao prirodnog medija kojem su ribe prilagođene, pa je u tom smislu važna i količina ugljikova dioksida, temperatura vode i njezina pH vrijednost. Sve se to bilježi i strogo prati, te vrši stalna kontrola kako ne bi došlo do opasnosti da ribe stradaju. Gospodin Boris nam je opisivao svoj posao u mrjestilištu i pričao o mriješćenju, što nam je opet trebao pojasniti. Radi se o razmnožavanju riba i to ne običnom, nego umjetnom, a to znači da ga potpomažu ljudi.

Zašto se to radi?

1. da bi razmnožavanje bilo uspješnije, tj. 100%-tno, što se događa kada se sva jajašca uspiju oploditi u vodi;
2. da bi mlade ribe imale super osobine, jer su im roditelji najbolji i najljepši primjerci svoje vrste i
3. zato da bi oplođena jajašca i ličinke (jako male ribice ili bebe ribe) imale najbolje uvjete za svoj razvitak.

Tako smo u toj posebnoj zgradi vidjeli bazene koji služe za čuvanje odabranih roditelja riba (matica) na posebnoj temperaturi i posebni prostor za čuvanje oplođenih jajašaca (ikre) opremljenih vrlo neobičnim staklenim bocama okrenutim naopačke koje je naš vodič nazvao zugeer aparatima i tzv. ležnicama za prijem ličinki.
 

Kažu da u mrjestilište stane čak 50 milijuna ličinki odjednom i mi im vjerujemo, jer stvarno ima puno tih boca koje su sad sve prazne, zato što se ribe razmnožavaju samo u proljeće. Baš šteta. Gospodin Marko  je pričao o povijesti slatkovodnog ribnjačarstva u RH i o povijesti ovog ribnjaka. Naučili smo da PP Orahovica d.o.o. obuhvaća ratarsku, stočarsku, voćarsku, vinogradarsku i ribnjačarsku proizvodnju, o čemu ćemo učiti ove školske godine iz prirode.

Površina ribnjaka je 1.020 ha i sav taj prostor se bavi uzgojem riba od oplodnje, pa do odrasle jedinke. Ali, ovdje se bave ne samo proizvodnjom, nego i preradom ribe. No, u kojem god obliku riba dolazila do naših stolova, ona je uvijek prirodna i svježa, izvađena iz vode kao vrlo zdrava i visokokvalitetna hrana pripremljena za sve potrošače, kako u Hrvatskoj, tako i u ostalim zemljama EU gdje se riba izvozi. A tamo jedu puno više ribe nego mi!!! Nakon svega što smo čuli o ovoj zdravoj namirnici, samo možemo zabilježiti da nam minimalna konzumacija ribe i nije baš  najbolja prehrambena odluka. Definitivno, moramo se mijenjati!

Imali smo prilike vidjeti i jesenski izlov i utovar ribe u posebne bazene s vodom koje su vukli traktori. Dizalica, košara puna riba, kanta s malim šaranima koju nam je posudio jedan od radnika ribnjaka, sve nas je to fasciniralo. I dok su jedni uživali u dodiru s tim skliskim, lijepo oblikovanim tijelom u rukama, drugi su negodovali što je riba suviše dugo izvan vode, jer znali smo da joj nema spasa na suhom.

A onda je naš vodič Boris u dogovoru s nastavnicom Brankicom na licu mjesta izvršio sekciju šarana da bi nam pokazao škrge, srce, probavne organe i drugo. Točno je da jedemo ribu, ali za čišćenje ribe baš i nismo puno čuli . Stoga, opet smo se podijelili u utiscima -  jedni su bili oduševljeni kirurškom virtuoznošću vodiča, a drugi su se diskretno izvukli sa sata anatomije. Pa, tako je to i s odraslima, zar ne?       

Gospodin Stjepan je jako upoznat s životinjama koje naprosto obožavaju okoliš ribnjaka jer tu pronalaze sve što im je neophodno za život, a i dobro se zabavljaju.

Kako čujemo, tulum je svaki dan! Gužva je neopisiva, pa ipak nitko nikome ne smeta: vodozemci žaba krastača i gatalinka (jedu ličinke riba), gmazovi poput bjelouške i riječne zmije, glodavci miš, voluharica, nutrija, bizamski štakor (pravi rupe u nasipima), vidra (kopa nastambe u nasipima i hrani se ribom), veličanstveni orao štekavac i mnogobrojne ptice močvarice kao što su divlja patka, patka gluhara, patka njorka, krunasta glavatica, kržulja, crna liska, čigra, galeb, kormoran, bijela i crna roda i labud.

Jedan od najgladnijih je kormoran, jer dnevno pojede 0,5 kg riblje mlađi, pa nije baš u prijateljskim odnosima s ribarima. Vidra i sve ptice su u Hrvatskoj zakonom zaštićeni, što na ribnjaku „Grudnjak“  itekako poštuju. To je najzorniji primjer suživota čovjeka i prirode u kojoj čovjek koristi prirodne resurse, ali na ekološki prihvatljiv način. Ovdje čovjek uzvraća prirodi poštivanjem njezinih zakonitosti   kako bi se očuvala prirodna ravnoteža, jedino pravilo važno za opstanak planeta Zemlje. Danas to popularno zovu održivim razvojem, a ribnjaku „Grudnjak“ i njegovim djelatnicima je to, kako vidimo, svakodnevica  i trajno opredjeljenje. 

Domaćini su zaslužili najveću PETICU, jer ne samo da su nas naučili mnogim stvarima o ribama koje nam do sada uopće nisu padale na pamet, nego su nam pripremili i jutarnju užinu u toplom prostoru njihove blagovaonice, a na kraju nas počastili ručkom pripremivši tradicionalni „fish“, tzv. dječju, blažu verziju (s manje začina).  Sada vam je jasno da su to jako, jako dobri ljudi.                                       

I, što smo ono rekli, blato?  Koje blato???

GLOBE mjerenja na ribnjaku „Grudnjak“

Tijekom terenske nastave nastavnica Rajka  je s nama učenicima izvršila mjerenja svih parametara okoliša koristeći se GLOBE protokolom. Po dolasku na ribnjak odredili smo koordinate, geografsku širinu (45°37'35'' N) i geografsku dužinu (18°02'06'' E).

Zatim smo izmjerili temperaturu zraka (19,7°C), vlažnost zraka (58%) i tlak zraka (1000,9 hPa).

Nakon toga smo krenuli prema ribnjacima s namjerom da izvršimo analizu vode. Uzeli smo uzorak vode, te izmjerili pH vrijednost (7,01) na temelju čega smo zaključili da je voda neutralna što odgovara uzgoju ribe. Također, izvršili smo mjerenje količine nitrata i nitrita i utvrdili da ih u ribnjaku „Grudnjak“ uopće nema, a to znači da nema nikakvog onečišćenja.

Mjerenja smo proveli pomoću LabDiska – uređaja koji ima senzore za barometar, buku, kolorimetar, otopljeni kisik (posebna elektroda), GPS, IC  temperaturu, pH vrijednost, relativnu vlažnost, temperaturu i zamućenost. Napomena: Sva mjerenja bit' će isključivo korištena u znanstveno – istraživačke svrhe za potrebe škole.     

Više fotografija pogledajte u fotogaleriji.

Voditelji: Brankica Safin i Rajka Avirović-Gaća  

Foto: Silvija Mađarić