U sklopu preventivnog projekta koji se provodi u našoj školu u školskoj 2025./2026. godini pod nazivom „Život je bajka: utjecaj odgojnih postupaka roditelja na razvoj ovisničkih i rizičnih ponašanja djece“ financiranog sredstvima Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, gostovala je psihologinja Vesna Krauth iz Eurore Educe .
Vesna Kraut, rođena u Rijeci, u Zagrebu je diplomirala psihologiju i filozofiju te završila postdiplomski studij psihologije na Filozofskom fakultetu. U Londonu je završila četverogodišnji studij alternativnih pedagogija kao i jednogodišnji studij storrytellinga .
Osnovala je Prvu Waldorfsku školu u Hrvatskoj, kao i Forum za slobodu odgoja s dekanom Ivanom Matijevićem te je dvije godine bila njegova predsjednica.
Kao suradnik Davida Bercelija dovodi ga u Zagreb gdje pokreće njegovu međunarodnu edukaciju TRE (tender/trauma release exercises) programa za otpuštanje napetosti, traume i stresa koju još i danas vodi kao TRE-instruktorica.
Voditeljica je udruge O’tempora u kojoj organizira edukacije, seminare i radionice za roditelje, a intenzivno radi i s nastavničkim osobljem i studentima fakulteta.
Prevela je, uredila kao i napisala predgovore za knjige s područja tjelesno orijentirane terapije.
U našoj školi održala je zanimljivo izlaganje, za roditelje i Učiteljsko vijeće Škole kao i za Županijsko stručno vijeće učitelja razredne nastave OŠ Josipa Kozarca, OŠ Davorina Trstenjaka iz Čađavice i OŠ Eugena Kumičića, o važnosti čitanja bajka djeci od najranije dobi, o arhetipovima koji se pojavljuju u bajkama i zašto su potrebni tijekom psihičkog razvoja djeteta. Osvrnula se na razvojne strahove kod djece koji se mogu promatrati i kod likova u bajkama te kako roditeljima upravo takvi likovi mogu pomoći da razriješe dječje strahove kao i da im pomognu nositi se s neugodnim emocijama koje su sastavni dio odrastanja svakoga djeteta.
Odgovorila je i na pitanje važnosti i potrebitosti čitanja takozvanih lektirnih naslova u sklopu hrvatskoga jezika i književnosti koji se u društvu često smatraju nepotrebnima pa čak i dosadnima i zamornima. Čitanje i uživljavanje u probleme i karakteristike likova polučuje ono najvrijednije za razvoj osobe, a to je razvoj empatije. Suosjećanje s likovima nam pomaže pri razrješavanju osobnih dvojbi i strahova te nam daje mogućnost za razlučivanje dobra od zla, onoga ispravnoga od onoga neispravnoga.
Bruno Bettelheim u svojoj knjizi „Smisao i značenje bajki“ navodi: „To je ono što bajku beskrajno razlikuje od većine modernih priča za djecu ili nepravih bajki – prve uglavnom služe zabavi i kraćenju vremena, druge neobrazloženom provociranju osjećaja, moraliziranju ili goloj prijetnji. Bajka u kaos unosi red, gradi smisao i povjerenje u život. Bettelheim izrijekom navodi kako su mnogi problemi delikventnog ponašanja djece i omladine, kao i mnogih psihičkih problema mladeži, uzrokovani nepostojanjem oslonca i povjerenja u smisao života. Svaka bajka implicitno ukazuje na to da život ima smisla, da ga je vrijedno živjeti i da u njemu postoje vrijednosti za koje se vrijedi boriti.“
Melita Schmitz
