Šestaši analizirali Mali ratni dnevnik rješavajući kreativne zadatke i stvarajući antiratnu poruku
Učenici šestih razreda pod vodstvom učiteljice hrvatskoga jezika Elvire Vujčić, pokazali su kako književnost može biti snažan poticaj za promišljanje o miru i ljudskim vrijednostima. U sklopu obrade djela za cjelovito čitanje – Stjepan Tomaš, Mali ratni dnevnik – proveli su višednevnu aktivnost koja je uključivala samostalni rad kod kuće i grupni rad u učionici.
Prva faza: istraživanje i priprema
Kod kuće su učenici istraživali kontekst Domovinskog rata, s naglaskom na Osijek u razdoblju 1991.–1993. godine. Pronašli su odgovore na pitanja: Zašto je Osijek bio jedna od prvih meta agresorskih napada? i Kako su izgledala razaranja grada? Uz to, upoznali su se s književnom formom dnevnika – njegovom autentičnošću, subjektivnošću i prikazom događaja iz perspektive djeteta. Svaki učenik izradio je vremensku crtu ratnih zbivanja i pratio Cvijetin put od Osijeka do Pinkafelda i natrag, bilježeći važne datume i dojmove.
Druga faza: rad u skupinama
U školi je uslijedio kreativni i istraživački rad u skupinama, svaka s posebnim zadatkom:
- Skupina A – Osijek u ratnom vihoru: predstavila je kako je rat promijenio svakodnevicu grada – od bombardiranja do života u skloništima.
- Skupina B – Gorko-slatko utočište: analizirala je Cvijetino izbjeglištvo u Pinkafeldu i emocionalnu nesigurnost unatoč fizičkoj sigurnosti.
- Skupina C – Gubitak djetinjstva: izradila kolaž i pjesmu o bezbrižnosti koju je rat ukrao te ulozi obitelji i prijatelja kao izvora snage.
- Skupina D – Antiratna poruka: osmislila je manifest mira, koristeći Cvijetine misli i osjećaje, s jasnim pozivom na razmišljanje o besmislu rata.
Zaključak i poruka
Na završnoj prezentaciji učenici su pokazali kako književnost može biti most između prošlosti i sadašnjosti, potičući empatiju i kritičko razmišljanje. Njihove poruke bile su jasne: rat donosi patnju, a mir je najveća vrijednost koju trebamo čuvati.
