2012-05-03 18:54:52

Intervju - Marijana Toplak, prof. hrvatskog jezika i književnosti
  1. Recite nam odakle dolazite i što ste po zanimanju?
    U Slatinu vam je stigla Virovitičanka, ali nisam Mikeška - rodila sam se u Podgorju 1980. godine te sam zbog te godine rođenja jedno vrijeme sanjarila kako sam preuzela dio duha Dobriše Cesarića koji je umro te godine. Profesor sam hrvatskoga jezika i književnosti, te sociologije i mogu reći da je to zanimljiva kombinacija za studiranje.

 

Gdje ste studirali?
Završila sam studij na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zašto ste odabrali baš taj studij?
Valjda sam jedna od sretnih. Nisam nikada razmišljala o tome što želim postati- oduvijek je tu bila misao da ću raditi u školi kao nastavnik hrvatskoga jezika i cijelo sam vrijeme išla prema tom cilju. Vjerujem da su na to utjecali moji učitelji i nastavnici kroz moje školovanje jer sam od njih naučila puno vrijednih stvari koje nisu bile vezane isključivo uz predmet koji su predavali, već i uz onu, kako kažemo, životnu školu. Čime se bavite u slobodno vrijeme?
Osim što izmišljam kako bih mogla predstaviti gradivo i učenje na zanimljiv način kroz razgovor s kolegama, većinom se družim sa svojim suprugom s kojim prolazim kroz različite pustolovine. Imate li kakav hobi?
Ponekad nešto napišem, ali moram priznati da to činim sve rjeđe kako vrijeme prolazi. Vozim se biciklom, družim se s ljudima... To je otprilike to. Volim provoditi vrijeme vani. Nemam neki zanimljiv hobi poput mačevanja, ali mene zadovoljava to što mi je zanimljivo u životu. Idete li u virovitičko kazalište?
Ne onoliko često koliko bih možda trebala kao učitelj hrvatskoga jezika. Pretpostavljam da to ima veze s odijevanjem, a i s činjenicom da naše kazalište po definiciji izvodi komedije, a ja baš i nemam smisla za današnji humor. Koja Vam je najdraža knjiga?
Sve Jesenjinove i knjige Dostojevskoga. Općenito volim rusku književnost, ali sam se zakačila i za jednog Japanca po imenu Haruki Murakami. Nažalost, sve sam njegovo pročitala, ali je utješno što je čovjek još živ pa se nadam da će još nešto objaviti. Koji Vam je najdraži pisac?
Volim pjesnike, najviše Jesenjina, ali tu su i Rilke, T. S. Elliot, Kavafis, a od naših dobri stari Cesarić i Ujević, pa Matoš... Joj, bojim se da tu nema kraja. Koji biste lik iz bajke željeli biti i zašto?
Definitivno ne djevojčica sa šibicama. Ne bih uopće željela biti lik iz bajke jer bi to značilo ili da sam potpuno dobra ili potpuno loša- a nijedno od toga nisam. Što mislite, jesu li današnje lektire dosadne?
Većina djela s lektirnog popisa se nalazila na njemu i kad sam ja išla u školu. Meni su se ona sviđala. I danas mi je najdraža lektira Junaci Pavlove ulice. Međutim, djeca danas drugačije žive i možda im treba nešto dinamičnije (da ne kažem agresivnije), ali, u svakom slučaju, osim pružanja pogleda u druge svjetove, lektira služi bogaćenju rječnika i usvajanju pravopisnih normi. Da ne čitaju lektiru, što bi čitala- SMS poruke? Čini mi se da je i danas onako kako je bilo prije: tko voli čitati, čita, a tko ne, čita kad mu nastavnik hrvatskoga zaprijeti: Pročitaj jednu po izboru ili... Što mislite o današnjem pravopisu?
Na koji od trenutnih mislite? Ipak, šalu na stranu. Isprva sam se užasno živcirala zbog pseudoznanstvenih utemeljenja pojedinih subjektivnih stajališta, zatim me je iznenadila Vlada, pa i Vijeće za normu hrvatskoga jezika, a sad me živcira što Agencija za odgoj i obrazovanje s osječkog područja daje prednost Ham-Finka-Moguš pravopisu, dok savjetnici sa zagrebačkog područja protežiraju i dalje Matičin pravopis. Sad trenutno mislim da su to premalene razlike da bismo se toliko oko njih iscrpljivali, a načelno sam stajališta da prednost imaju oblici koji se više koriste. Koja Vam je najdraža ekranizacija književnog djela?
Definitivno Gospodar prstenova. Što više volite predavati, jezik ili književnost?
Podjednako. Kod književnosti volim što dobijem uvid u dječja iskustva i što im književnost pomaže širiti ih, a u nastavi jezika mi je zanimljivo što uči klince logičkom razmišljanju, što onda služi i kao motivacija i kao podloga za razvoj analitičkog mišljenja. Jeste li strogi?
Ne znam. Postavljam si to pitanje otkad radim- ne bih htjela biti stroga, već dosljedna: da pritom učenici imaju točnu viziju što se smije, a što ne, što se treba znati za koju ocjenu i sl. Međutim, mislim da je ponekad bolje o tome pitati učenike jer su i nastavnici samo ljudi pa ponekad možda imaju krivu sliku o sebi. Što mislite o današnjim učenicima?
Sve najbolje. Mislim da su djeca djeca i da dobijemo najčešće koliko damo. Naravno da ima negativnih primjera (ali njih je i prije bilo), međutim, prečesto zaboravljamo pozitivne- uzimamo ih zdravo za gotovo. Možda se promijenio način odgoja pa se ta činjenica vidi u radnim navikama i odgovornosti, ali to se može naučiti i u školi, tako da mislim da je tu manje-više sve isto. Bar se nadam da će se nastavnik potruditi da bude slično. Što mislite o skidanju lektire s interneta?
Ničemu ne služi. Učenici skinu skraćenu verziju, ali onda to moraju naštrebati pa im je i to teško. Kao što rekoh prije, lektira ne služi tome da je prepišeš od kolege ili naštrebaš za ispit, tako da stvarno ne vidim prednost interneta u tome. Koji Vam je najdraži hrvatski autor?
Ujević, Marinković, Šoljan... Odista ne znam- ovisi o raspoloženju i što mi se čita, iako sa sumnjom gledam u hrvatsku književnost zadnjih godina. Tu mi je možda najbolji Popović, ne znam- ovisno o raspoloženju.

Josipa Jukić, 8.c               


Osnovna škola Eugena Kumičića Slatina