Našu je Gitu njezin novinarski rad kao topovsko tane lansirao u zviježđe poznatih i priznatih autora- davala je izjave za medije koje su postale sastavni dio Županijske panorame, čak i središnjeg Dnevnika HRT-a, članovi Povjerenstva za samostalni novinarski rad su je pozdravljali i čestitali joj, pa i neki iz cjelokupne lidranovske mašinerije; njezin je rad kao jedini od novinarskih odabran za čitanje na svečanom zatvaranju, i to odabran i od strane Povjerenstva i ostalih novinara u nastajanju- učenika...

Međutim, sve to nije toliko bitno koliko činjenica da Povjerenstvo nije imalo nikakve primjedbe na njezin rad. Smatrali su ga osvježavajućim, hrabrim i zanimljivim. Tijekom čitanja na svečanom zatvaranju državne razine Smotre LiDraNo, publika se ponašala kao da joj je zaista važno što Gita (i općenito učenici) misle o provedbi Eksperimentalnog programa, tako da se doista može reći da je njezina poruka stigla i do nekih "viših faca" te da je proklamirana poruka Škole za život o učenicima kao središtu odgojno-obrazovnog procesa postigla i unutarnju koherenciju.

Gita je samopouzdano, rječito, a i duhovito obrazložila svoje stavove i tako pokazala da su rezultat promišljanja, a ne stečenog dječjeg dojma te je svojim šarmom pokosila cijeli auditorij na zatvaranju LiDraNa nakon kojeg su joj (znakovito) mnogi učitelji došli čestitati na dobrom radu.

Eto, zbog komplimenata poput: "Strašna si", članak završava ovom fotografijom. Do Gitinog sljedećeg "horror" trenutka...