Posebno je zanimljiv bio razgovor s bakom Ankicom jer smo saznali  kako je u školskim klupama bilo u njezino vrijeme, prije gotovo pedeset godina. Baka je priznala da joj je omiljeni predmet u školi bio hrvatski jezik, a neostvarena želja da postane učiteljica. Od bake smo saznali da su tada predmeti bili gotovo isti kao i danas, osim što su učenici imali domaćinstvo, vjeronauka i informatike nije bilo, a umjesto engleskog jezika učio se njemački ili ruski. Učenici su morali pješačiti u školu, bez obzira na vremenske uvjete, neki su pisali u bilježnice, a  neki kredom na pločice. Učitelji su bili veoma strogi, učenike su za neizvršavanje zadaća i loše ponašanje kažnjavali bolnim „packama“ po dlanovima ili klečanjem na zrnima kukuruza. Učenici su s oduševljenjem slušali baku te su zaključili da je djeci danas ipak lakše u školi nego njihovim bakama.