1. Doroteja, čega ste se morali odreći da biste bili najbolji? - Najviše sam se odrekla svojih prijatelja i svog slobodnog vremena, ali, naravno, drago mi je zbog uspjeha te sad nadoknađujem propušteno.

2. Gospodine Presečan, koliko se dugo bavite sportom? - Atletikom se bavim 5 godina, mada sam u sportu i duže.

3. Gospodine Grahovac, ovoga puta ste napornije trenirali ili je osvajanje naslova svjetskog prvaka u hrvanju bila treća sreća? - I jedno i drugo. Jako je puno truda uloženo u tu medalju. Godinu dana 5 puta tjedno treninga, skidanja kila i ta treća sreća.

4. Gospodine Presečan, kako se postaje član reprezentacije osoba s invaliditetom? - Kod nas je, recimo to tako, vrlo jednostavno. Postoje norme koje treba baciti za natjecanje. Bacite normu i onda vas Savez stavlja na širi popis. Postoji svjetska lista te najbolji na njoj ulaze u krug za Savez.

5. Je li Vam sport posao? - Posao? Pa, nije. To mi je bila želja, pogotovo sad. Moto je da se radi uvijek više i cilj mi je bio ući u to. Mislio sam da je najteže ući, ali sad, kad sam ušao, radim još više.

6. Kako ste zadovoljni današnjim natjecateljima i publikom? - S Linom? Bilo je odlično! Natjecateljski i navijački nastrojeno, više nego na nekom drugom sportskom natjecanju. Svi su bili odlični, ali, moj favorit nije pobijedio.

7. Doroteja, je li Vama sport posao? - Sada nije, ali možda bi mogao biti.

8. Gospodine Grahovac, je li Vama hrvanje posao ili hobi? - Hobi, zato što se od hrvanja ne može živjeti. Morao bi biti olimpijski pobjednik da bi mogao.

9. Što mislite o stanju sporta danas? - Čini mi se da je današnja mladež previše vremena na internetu i facebooku. Premalo se bave sportom i to smatram problemom.

10. Jesu li potrebne ovakve manifestacije? - Jesu. Što više djece u dvorani, to bolje. Bitno se je baviti sportom.

11. Imate li poruku za mlade danas? - Trenirajte što više, odričite se koliko treba. Sport nije samo zabava i ne smijete posustati ako želite doći do cilja.